Krafne ili pokladnice
Miris ruma, vanili šećera i limunove korice. Topla kuhinja, koju obavijaju mirisi dizanog tijesta. Baka “poboljšava” svoj džem od marelica s malo ruma. Ja “navijam” da bih ipak radije s džemom od malina. Naravno, radi se o sjećanju na pokladnice, bakine najfinije krafne. Read More
Svake jeseni, dok prolazim pored kestenjara na uglu svoje ulice, dočekuje me miris pečenih kestena i priziva sjećanje na moga djeda.
Djed je svake godine već sa prvim mrazevima znao tajanstveno nestajati u šumi.
Nakon 3-4 sata izbivanja, vraćao bi se uvijek punim šeširom kestena, gljiva sunčanica, vrganja, a znale su mu i gdje koja pečurka ispadati iz džepova plave radne kute u kojoj je vječito hodao po dvorištu radeći čas ovo, čas ono. Read More
pekmez od šljiva
Pekmez, džem, ili marmelada…. – izrazi koji me automtski podsjete na jesen i baku koja je vrijedno pripremala ovu slatku delikatesu.
Marmelada, kao izraz nikada nije saživjela u govoru u našoj obitelji, tako da ja još i dan danas ne znam razliku između marmelade i pekmeza.
Šljive
Pekmez od šljiva je valjda najtradicionalniji mogući pekmez u mojoj familiji. Možda i šire.
Čini mi se da je, ne tako davno, šljiva uvijek bilo u izobilju: malih, plavih bistrica i krupnih, slatkih stenlijevki.
Prvenstveno se od šljiva pekla rakija, ali bi baka odvojila 3-4 kante šljive za svoj džem ili pekmez.
Birala bi najljepše i najkrupnije komade, uvijek na veliko nezadovoljstvo i uz prigovore djeda, a kasnije i tate, jer su oni smatrali da bi bilo puno bolje speći rakiju, a ne pekmez.
Ipak, baka bi se, oglušila na te prigovore i opskrbila potrebnom količinom šljiva za izradu slatkih delicija. Read More
Pekmez od smokava
Iako sama gotovo nikad ne radim džem ili pekmez, ponekad se upustim u kuhanje pekmeza od smokava, ponukana sjećanjem na mirise bakine kuhinje.
Sjećajući se sa koliko truda i ljubavi je baka čistila, rezala i kuhala voće, tako sam i ja čistila velike crne i male zelene smokve.