Vanil krancli
U mojim je sjećanjima Božić uvijek obavijen mirisom vanili kiflica, cimeta i čokolade.
Kuhinja puna rajngli, protvanja, brašna, šećera, mirisa slanih i slatkih koji su privlačili cijelu moju familiju iz snijegom obavijenog dvorišta u bakinu kuhinju gdje je ona svojom kuhačom vodila glavnu riječ.
Božić se uvijek tradicionalno slavio kod moje bake, pa čak i onda kad to nije bilo poželjno, vodila me baka na polnoćku i kitili smo bor malim srebrnim kuglicama i vatom koja je simbolizirala snijeg.
Božićne pripreme je započinjao zapravo moj djed, koji je imao zadatak izabrati odojka, malog, ni premasnog, ni premršavog, tako da, kad se speče bude slastan, hrskav, crvenkasto-smeđe korice.
Nekada se taj odojčić vrtio doma na improviziranom ražnju, a djed je, zajedno s mojim tatom, marljivo vrtio i podmazivao prase sve dok ono ne bi bilo savršeno ispečeno. Ipak, kasnije je djed, da si skrati muke zbog bakinog nadgledanja, odlučio nositi odojka u pekaru da ga speku u krušnoj peći.
Za to je vrijeme, baka odlučivala, kada će se što početi peći i kuhati.
makarun
Tradicionalno se radio makaron – prst debela štruca tvrdog kruha koji se specijalno posluživao na način da se izreže na kockice, pofuri kipućom vodom i začini masnoćom od pečenja odojka, uz odojka i ciklu ili francusku salatu.
Nikada tijekom godine baka nije radila francusku salatu, nego za Božić, tako da smo svi jedva čekali da ta zdjela šarenog povrća u majonezi konačno dođe na stol.
I danas me taj makaron, kada ga mama napravi, mirisom podsjeća na bakinu kuhinju.
Mirisalo je u njenoj kuhinji tijekom zime uvijek neko fino jelo ili napitak, a kada se nije ništa kuhalo ili peklo, mirisalo je po suhoj bukovini, ili ponekad po borovini, jer bakin je štednjak bio zapravo starinska peć na drva.
Posebnu je brigu baka posvećivala božićnim kolačima.
orahnjača
Uvijek, ali uvijek, baš svakog Božića pekla je baka orehnjaču i „Žarbo šnite“. Na žalost, ni jedan ni drugi originalni recept nisu objavljeni na ovoj web stranici, iz jednostavnog razloga što su se izvjesni recepti izgubili iz knjige tijekom dugogodišnjeg korištenja.
Ipak, baka je nepogrešivom točnošću vagala sastojke za orehnjaču i mijesila ih u mekano, mirisno tijesto nadjeveno orasima i rumom. Žarbo šnite je baka radila kao kombinaciju kora pečenih na laganoj vatri i nadjevenih orasima i pekmezom, pa onda prelivenih bogatom ocaklinom od čokolade.
Zatim su na red dolazile vanili kiflice, čajni kolačići, slatinski kolači, londoner štangice, cijelo brdo malih, mirisavih, šarenih kolačića, koje sam i ja s bakom vrijedno mazala pekmezom ili umakala u čokoladnu ocaklinu i potom lizala prste.
Ne trebam niti spominjati da su i djed i tata i moj brat svako malo ulazili u kuhinju privučeni tim fantstičnim mirisima božićnih kolača kako bi se umilili baki i dobili kakav okrajak za degustaciju.
Božić, Nova godina
Svaki od tih kolača spremao se u jednu hladnu sobu, u kojoj nije bilo grijanja, a kasnije, kada bi svi bili gotovi, i kada bi ih baka narezala i poslagala na velike okrugle tanjure, često sam znala ulaziti u tu sobu i diviti se bojama i oblicima božićnih kolača koji su proistekli iz njene kuhinje.
Na sam dan Božića, baka je sve imala spremno. Nikada zapravo nismo imali Božićni ručak, bilo je to uvijek nešto između ručka i večere, u rani sumrak Božića, baka je, zajedno sa mojom mamom, a i mojom malenkošću, s posebnom pažnjom uređivala blagdanski stol.
Obavezno je na stolu stajala zdjela sa 4 adventske svijeće napunjena sa žitom – kukuruzom, pšenicom, zobi – simbolizirajući plodnost i želju za boljitkom u slijedećoj godini.
Večera je započinjala uvijek jednim, pomalo nepoznatim običajem. Naime, baka je, poslije obavezne molitve koju bi običavao započeti moj djed ili tata, posluživala češnjak i med, govoreći pri tome „Tko ne uzme češnjaka i meda, taj k vragu gleda!“. Morali smo svi pojesti češanj češnjaka i žlicu meda, kako bi nam Božić, a i naredna godina bili životno začinjeni, oštri, a opet slatki poput meda, i kako bismo bili zaštićeni od svih bolesti.
Poslije toga su na stol stizale bakine delicije, koje je vrijedno pripremala – mirisna i krepka juha, pečenje, domaće kobasice pečene ili kuhane, odojak, grah salata, toliko isčekivana francuska salata, cikla, razni prilozi i dodaci, a na kraju i tanjur prekrasnih, prhkih i zamamnih kolača.
Ove godine ću i ja nastaviti tradiciju, i za Božić pripremiti orehnjaču i cijelu hrpu malih kolačića u spomen na moju baku.
londoneri
Tanjur božićnih kolača
kiflice
Bozic i NovaGodina