Pekmez od šljiva je valjda najtradicionalniji mogući pekmez u mojoj familiji. Možda i šire.
Čini mi se da je, ne tako davno, šljiva uvijek bilo u izobilju: malih, plavih bistrica i krupnih, slatkih stenlijevki.
Prvenstveno se od šljiva pekla rakija, ali bi baka odvojila 3-4 kante šljive za svoj džem ili pekmez.
Birala bi najljepše i najkrupnije komade, uvijek na veliko nezadovoljstvo i uz prigovore djeda, a kasnije i tate, jer su oni smatrali da bi bilo puno bolje speći rakiju, a ne pekmez.
Ipak, baka bi se, oglušila na te prigovore i opskrbila potrebnom količinom šljiva za izradu slatkih delicija.
Vrijedno je baka, prala i „pućila“ šljive, kako je ona to govorila za vađenje koštica iz šljiva. Ispučene polovice jedrih šljiva, poslagala bi po plehu, tako da su izgledale kao pravi, pravcati redovi vojnika postrojeni uspravno i čvrsto čekajući bakinu komandu što dalje.
Nježno bi ih, potom, posipala šećerom i pekla u pećnici velikog , starinskog štednjaka na drva, povremeno ih mješajući i pazeći da ne zagore.
Kad bi se šljive i šećer konačno otopili, dodavala je na kolutove narezane žute limune, koricu cimeta i pred kraj, dosta ruma. Potom bi brzo punila vruće teglice i vraćala ih nazad u pećnicu da džem dobije koricu i da se postupno ohladi u pećnici preko noći.
Ujutro sam, zajedno sa bakom, stavljala posebno ukuhane kolutove limuna na vrh svake teglice, te ih zatvarala celofanom ili nekim ukrasnim šarenim papirom.
Ne pamtim baš sve detalje bakine pripreme zimninice – pekmeza ili džema, ali mama mi priča kako su ona i baka znale kuhati pekmez od šljiva, koji pak ima sasvim drugu, više kompliciranu tehnologiju spravljanja.
Ta kompliciranost, ili ulaganje više truda i vremena, očitovala se prije svega u guljenju šljiva za kvalitetan pekmez. Šljive bi se pofurile, i jedna po jedna uz veliko strpljenje gulile u lonac, potom rezale ili kasnije faširale kroz „flajš mašinu“.
Kuhale bi se zajedno sa šećerom, kolutovima limuna, ponekom također oguljenom i isfaširnom jabukom, sve dok ne bi postale jednolična, mirisna masa.
I pekmez je baka, po istom principu, ulijevala u vruće teglice i ostavljala preko noći u pećnici na postupnom hlađenju.