Uskršnja šunka, miris hrena i kuhanih jaja redovito vraćaju misli u djetinjstvo, u bakinu kuhinju.
Uskrs se, kao i Božić, uvijek slavio tradicionalno u mojoj obitelji.
Kao djetetu, najava za Uskrs, bila mi je Cvjetna nedjelja, koju sam zapamtila po tome što je baka već u rano jutro pripremila lavor sa vodom pun proljetnog cvijeća, narcisa, ljubičica, zumbula…U tako cvijećem ispunjenim lavorom slijedilo je mirisno umivanje….
Baka je imala svoje pripreme u kuhinji prije Uskrsa.
Posebno je pripremala Uskrsni doručak, odnosno kuhala domaću šunku, meku, slasnu i savršeno slanu, te pripremljenu sa ribanim domaćim hrenom, kojeg se uvijek našlo u vrtu. Ponekad je pripremala i šunku pečenu u kruhu.
Već klasično tradicionalne priloge, baka je također stavljala uz šunku – stapke mladog luka i pokoju crvenu rotkvicu, i ona kuhana domaća jaja, žutanjaka toliko žutih – žutih baš kao i forzicije ispred prozora kuhinje, nimalo nalik ovim današnjim jajima koja kupujemo u supermarketima.
Baka bi ih kuhala u ljuskama luka, tako da dobiju onu predivnu zlatno crvenu boju, dok sam ja, ipak, sa mamom ili tatom imala zadatak obojati jaja u manje konvencionalne boje poput plave, zelene ili ljubičaste.
Uskrsni je ručak uvijek započinjao čašicom šljivovice, koju je djed svake jeseni pekao ili pak nekom čašicom likera od višanja za ženski dio obitelji, a kojeg bi baka donijela iz svoje špajze.
Potom bi slijedila fina, domaća pileća juha, zlatno žuta sa gris knedlima, sa puno mrkve i peršina.
Moram priznati da nikada nisam uspjela skuhati pileću juhu koja bi se mogla mjeriti sa tim bakinim tekućim zlatom. Ne znam u čemu je bila njena tajna, ali se i danas s nostalgijom sjećam tog tanjura vruće, krepke juhe.
Slijedilo bi neko fino pečenje svinjetine ili teletine, dopunjeno krumpirom, pečenim u pećnici.
Krumpirom, toliko slasnim i ukusnim da sam lizala prste i uvijek tražila repete onih”malih okruglih krumpira”.
Uz salatu od matovilca i rotkvica, cijeli je ručak bio tako slastan!
Dopunjavala ga je orehnjača ili makovnjača, a ponekad i torta od oraha ili čokolade.
Poslije bismo sjedili, pričali, družili i smijali se.
Tata je bio zadužen za nabavku vina, bijelog ili crvenog, već kako je kome odgovaralo uz jelo, i nekako mi je taj cijeli Uskrsni ručak izgledao kao prekretnica, kao da se moja cijela obitelj oslobodila tereta zime i otvorila prema proljeću.