jesen, kesteni, dunje, orah
Jesen, ta, toliko koloristički bogata jesen, u bakinoj kuhinji značila je vrijeme priprema za zimu, tj. zimnicu.
Već krajem ljeta, kad jarina i žar polako prestaju biti toliko naporni, moja je baka kiselila krastavce, staklenku po staklenku, onako kako bi ih iz vrta donijela – svježe, male, zelene krastavce.
Ukiseljavale su se tu i paprike, one žute babure, pa onda one crvene roge, pekao ajvar, kuhinja se žarila od pečenih paprika, mirisala po octu i papru.
Ukuhavale se marelice i pekmezi od šljiva, jabuka; slagali likeri od višanja i oraha…
Spremala je baka naveliko svoju špajzu za kasnu jesen i zimu.
Bilo mi je zanimljivo sve to gledati, pomalo sam se osjećala kao hrčak, zajedno s bakom noseći sve te staklenke i boce u špajzu i slagajući ih čas po bojama, čas po vrstama povrća i voća. Uh, ta bakina zimnica…..
Vesele dogadaje u dvorište donosili su kesteni i mošt. Svi bismo se skupili oko stare peći u dvorištu i pričali, dok je djed vrijedno zarezivao kestene, pekao ih u nekoj staroj prošupljenoj tavi, svaki čas ih mješajući i „roštiljajući“.
Baka je u međuvremenu točila mošt, kojeg bi obično donio koji od susjeda, obzirom da moja obitelj nije imala brajdu grožda, a čak sam i ja znala dobiti čašu tog slatkog, aromatičnog soka koji samo što nije postao vino.
Kisela paprika