Iako sama gotovo nikad ne radim džem ili pekmez, ponekad se upustim u kuhanje pekmeza od smokava, ponukana sjećanjem na mirise bakine kuhinje.
Sjećajući se sa koliko truda i ljubavi je baka čistila, rezala i kuhala voće, tako sam i ja čistila velike crne i male zelene smokve.
Rezala sam ih i kuhala uz dodatak naranči i limuna.
Vrijedno mješala i skidala dosadne sitne koštice iz smokava sa vrha lonca, udišući predivne arome cimeta i ružmarina iz vrućeg pekmeza.
Gotovi sam pekmez, baš kao i baka, nalila u vruće teglice, stavila u vruću pećnicu da dobiju koricu i ostavila preko noći da se postupno ohladi.
Ove ću godine za Božić imati svoj, autentični poklon za prijatelje, uz nadu da će im moj pekmez od smokava u tmurnoj hladnoj zimi donijeti bar malo sunca i mirisa južnog voća.