Proljeće u Bakinoj kuhinji

forzicija

forzicija

Proljeća pamtim po tome što je baka uvijek u proljeće  “započinjala godinu u vrtu” ili gruntu kako je ona to po domaći govorila.
Čim bi prvo sunce zasjalo na prozorima kuhinje, baka je tjerala djeda da se primi štihače tj. štiha grunt, zatim usitni i formira table na koje je već po nekom svom redu i logici uvijek sijala i sadila gredice luka, kelja, mrkve, blitve, paradajza, jagoda, dinja,… cijelo bogatstvo povrća i voća koje smo uživali tijekom cijele godine. Read More

Zimska priča

snijeg zima, zimska pričaDebela zima – početkom siječnja otišla sam na skijanje, baš kao i većina Hrvata, preko granice, a ne u ovdje u lijepoj našoj.
Razloga za zadovoljstvo je svakako bilo, snijega u izobilju, društvo odlično, klopa domaća
(i teška), a kuhano vino i više nego okrepljujuće!
Ipak, ne mogu ne spomenuti,  kako me cijela ta atmosfera vratila u dane djetinjstva, zimske praznike i bakine zimske špecije. Read More

Najbolji zimski čaj – čaj od šipka

šipak

Šipak

Moja najbolja frendica i sestra u ovom projektu “Bakine kuharice” poklonila mi je teglicu domaćeg šipka, kojeg je sama ubrala, osušila i spakirala da ga kuham kao čaj od šipka.

Fantastičan poklon, tako zdrav, pun C vitamina i predivne crvene boje.
Ipak, najbolji dio od svega je, što me ta bogata aroma čaja od šipka, direktno vraća u djetinjstvo i sjećanje kako ga je baka također brala i sušila. Read More

Zelje – kiseljenje zelja za zimnicu

kiseljenje zelja za zimnicu, kiselo zelje

kiselo zelje

Kiseljenje zelja za zimnicu  u bakinoj kuhinji bio je zanimljiv jesenji događaj, posebno nama djeci.

U vrijeme spremanja zimnice glavica zelja je bilo posvuda u ljetnoj kuhinji.

Već je bio spreman poseban, veliki ribež za ribanje zelja, drvene i plastične kace za kiseljenje i soljenje, tri velika, bijela kamena za pritiskanje zelja, sol, ocat, esenc. Read More

Kesteni, mošt, gljive

Kesteni

Svake jeseni, dok prolazim  pored kestenjara na uglu svoje ulice, dočekuje me miris pečenih kestena i priziva sjećanje na moga djeda.
Djed je svake godine već sa prvim mrazevima znao tajanstveno nestajati u šumi.
Nakon 3-4 sata izbivanja,  vraćao bi se  uvijek punim šeširom kestena, gljiva sunčanica, vrganja, a znale su mu i gdje koja pečurka ispadati iz džepova plave radne kute u kojoj je vječito hodao po dvorištu radeći čas ovo, čas ono. Read More