kiselo zelje
Kiseljenje zelja za zimnicu u bakinoj kuhinji bio je zanimljiv jesenji događaj, posebno nama djeci.
U vrijeme spremanja zimnice glavica zelja je bilo posvuda u ljetnoj kuhinji.
Već je bio spreman poseban, veliki ribež za ribanje zelja, drvene i plastične kace za kiseljenje i soljenje, tri velika, bijela kamena za pritiskanje zelja, sol, ocat, esenc.
Ribalo se zelje ručno, najčešće je to radio moj djed, dok je baka prala glavice zelja i slagala ih cijele u kace.
Ribano zelje se solilo, sloj po sloj, a ja sam imala zadatak prehodati po zelju i dobro ga pritisnuti kako bi od težine i soli krenuli sokovi iz zelja.
Zatim bi baka poklopila zelje i pritisnula u svakoj kaci velikim bijelim kamenom.
Ta tri kamena je čuvala i koristila iz godine u godinu.
Pažljivo su se prali poslije „sezone zelja“ i čuvali do slijedeće sezone i tako bili skoro pa svetinja u familiji.
Cijele glavice zelja su stajale u posebnoj kaci ili buretu, u rasolu, i baka ih je povremeno pregledavala, prala i pazila da se slučajno koja glavica ne pokvari i tako upropasti glavni sastojak za sarmu.
Recept za kiseljenje zelja potražite ovdje.
sarma od kiselog zelja
kiselo zelje, krvavice