“Kopajući” neki dan po hladnjaku, u potrazi što bih mogla na brzinu prigristi ili “čalabrcnuti”, kako je to moj tata govorio, i gledajući razne sirne namaze, ajvare, tuna paštete i slične sastojke za brzi zalogaj, pala mi je na pamet šnita kruha namazana domaćom masti.
Bio je to jedan sasvim uobičajeni obrok kod moje bake. I nije bilo šoka što se jede mast, prava, domaća mast je bila normalna i česta namirnica.
Čak moram priznati, da mi, recimo, palačinke još uvijek bolje uspijevaju kada ih pečem na masti, ako ju uspijem nabaviti.
Topli domaći kruh, jer se ne bi stigao dovoljno ohladiti koliko mi je mirišao, namazan domaćom svinjskom mašću i posut crvenom paprikom, bio je slasna marenda između doručka i ručka ili ručka i večere.
Znala je bakana tu šnitu kruha namazanu mašćom posuti malo sjeckanog crvenog luka ili češnjaka, ponekad i sjeckanog peršina ili bosiljka, ali mi se ipak čini da je kombinacija crvene paprike i luka bila najčešće konzumirana u cijeloj mojoj familiji.
Ponešto neobična kombinacija kruha, masti i šećera bila je rijetkost, ali ipak dovoljno prisutna da je zapamtim. Ipak mi je bila slasnija šnita kruha namazana domaćim bakinim putrom i pekmezom od jagoda ili malina (ili već nekim drugim iz njene špajze s blagom).
Svejedno, kruha i masti, obroka na kojem su odrasle generacije i generacije, uključujući i moju baku, djeda, roditelje, pa čak i brata i mene, iz današnje perspektive zvuči kao injekcija kolesterola direktno u vene.
Tolika nas istraživanja bombardiraju takvim podacima, kako je mast glavni uzrok srčanih bolesti, a nekako mi se čini da uz tolike rafinirane masnoće, ulja ovakva i onakva, iz tko zna kojih izvora, ta svinjska mast uopće nije toliko nezdrava koliko joj se pokušava nametnuti.
Kako god, bez masti, odn. “repromaterijala” za mast, ne bi bilo čvaraka, a bez čvaraka se nikako ne može!!!
Eh, da mi je sada barem teglica masti da omastim brk!! 🙂
