Jagode iz bakinog vrta cvale su malim nježno žutim cjetićima s prvim danima travnja.
Bio je to znak da proljeće definitivno više ne kuca na vrata, nego da je stiglo u cijeloj svojoj bujnosti.
Vrt je ozelenio, mlade flance povrća već je baka krenula saditi na svježe obrađene gredice, prethodno dobro isplanirane i organizirane.
No, da se vratim jagodama iz bakinog vrta.
Jagode je baka pažljivo okopavala već u rano proljeće, uredno ih usmjeravajući u redove bujnih zelenih grmića.
Mali mirisni cvjetići krasili su te grmiće u travnju. Već krajem travnja ili početkom svibnja stizali su prvi slasni, slatki plodovi jagoda. Jagode koje je baka uzgajala bile su svijetlo crvene boje i imale intenzivan miris, više se ne sjećam koja je to sorta, samo znam da su bile slatke i mirisne.
Prve jagode iz vrta baka nije koristila za pripremu pekmeza , soka ili likera, već je uvijek koristila za neki fini kolač ili tortu, ili jednostavno same s dodatkom malo cimeta ili bez njega, kako je kome iz familije pasalo.
Moja najdraža varijanta bile su svježe narezane jagode sa sladoledom od vanilije ili čokolade. Bez šlaga (kojeg ni danas baš ne volim!). U veseloj zdjelici mješale su se jagode i sladoled i topili u mojim ustima.
Kasnije jagode baka je spremala kao pekmez ili džem, spreman za korištenje u kakvom finom kolaču poput Himber šnita ili jednostavno na šniti kruha, uz šalicu mlijeka ili čaja.
Na red su dolazili i sok i liker od jagoda – sok za mene kojoj nisu dali piti ništa alkoholno i liker za bakine i mamine prijateljice kad bi dolazile u goste.
I sok i liker bili su divne crvene boje, a i pekmez također. Mamili su pogled iz špajze, i ne jednom smo brat i ja bili „uhvaćeni na djelu s prstima u pekmezu“!
Promatrajući jagode iz današnje perspektive, kad su već prisutne na tržnicama u ožujku, kad izgledaju kao da su napravljene od plastike, a okusom ne podsjećaju na ama baš ništa, sav bakin trud i volja oko uzgoja jagoda i spremanja pekmeza, soka i likera mi je neprocijenjivo blago.
Ništa ne može zamijeniti bakinu teglicu pekmeza od jagoda, bilo izgledom, bilo mirisom, bilo okusom. Palačinke s bakinim pekmezom od jagoda bile su vrhunske, a ona poznata torta „Pavlova“ sa svježim crvenim jagodama iz bakinog vrta jednostavno božanstvena delicija.
Iako nemam vrt u kojem bi uzgajala domaće jagode, ipak pričekam svibanj i kupujem jagode na placu od kakve bakice ili tete koja uzgaja svoje vlastite.
Nadam se samo da će ovakve domaće jagode preživjeti sve ove moderne načine forsiranog uzgoja, i još me dugo vraćati svojim mirisom u djetinjstvo.
