Buhtle

Buhtle

Vruće, mirisne, mekane, punjene domaćim bakinim džemom od šljiva ili još bolje marelica.

E, to je moja asocijacija na bakine buhtle, koje su bile toliko mekane da su se rastapale u ustima. Baka je pekla buhtle uvijek zimi, i zato su mi buhtle uvijek zimski kolač.

Topla kuhinja, miris kvasca koji se diže, miris džema od šljiva pomiješanog s malo ruma da bude aromatičniji, ribana korica limuna, brašno po stolu …. tako je izgledala i mirišala bakina kuhinja dok je pekla buhtle.

Miješala je baka meko brašno sa jajima, šećerom, koricom limuna, kvascem, sve dok se svi sastojci ne bi potpuno sjedilni i pretvorili u kompaktno tijesto, koje je baka onda, kako je to ona govorila: čvrsto “zaklopala dok se ne bi počeli dizati mjehuri”.

Tek onda bi bila zadovoljna, pokrila tijesto krpom i ostavila da se diže.

Govorila mi je baka da je za buhtle (kao uostalom i za sva dizana tijesta), najvažnije vrijeme i još više strpljenje.

Strpljenje da se digne kvasac, strpljenje da se digne tijesto pokriveno kariranom krpom, koje sam ja svako malo otkrivala i virkala ispod te krpe, da vidim tu čaroliju dizanja tijesta. A onda bi baka razvaljala tijesto, izrezala ga u kvadrate i zajedno sa mnom, punila razmućenim džemom od šljiva.

Buhtle

Buhtle

Oprezno bi zamotala svaki kvadratić u buhtlicu i slagala ih u prethodno pomašćen protvanj (tepsiju, lim za pečenje).

I opet bi te napunjene loptice stajale i dizale se prije nego ih je stavila peći u pećnicu stare peći na drva.

Pokrila bi ih komadom kartona, specijalno čuvanim baš za takve prilike, kako buhtle ne bi izgorile po površini, a u sredini ostale sirove. Tek pred kraj pečenja, skinula bi taj karton i ostavila da buhtle dobiju rumenu boju.

Zatim ih je premazala mješavinom meda i vode i ostavila da se hlade.

I opet je bilo potrebno strpljenje da svi dočekamo da se buhtle ohlade, prije nego cijela familija navali na tople buhtle.

Baka ih je pazila i nadzirala “kao kobac”, jer … i danas mi zvoni njeno opominjanje: “Nemoj jesti vruće tijesto, bolit će te trbuh!”

I tako, ne baš strpljivo, čekali smo da baka na kraju pospe buhtle štaub šećerom i da svi navalimo na zimski specijalitet.

A specijalitet je bio neopisivo mekano tijesto iz kojeg je curkom istjecao rastopljeni džem zbog kojeg smo svi oblizivali prste i slasno mljackali.

Sa šalicom toplog kakao napitka, kojeg sam ja voljela, ili čaja od kamilice, kojeg je baka voljela, buhtle su mi pružale neopisivi osjećaj utjehe (a pretpostavljam i baki).

Recept za bakine buhtle potražite ovdje.

buhtle

buhtle