Prvi maj – Praznik (ne)rada
Dok kobasice i krmići veselo cvrče, a dim i taj neponovljivi miris pečenja mesa na roštilju obavija cijelo susjedstvo, prisjećam se kako su moji roditelji nekad „slavili“ Prvi maj.
Zapravo mi nikad nije bilo jasno zašto se Prvi maj – Praznik rada, slavi neradno, pa čak i toliko da su moji roditelji imali čak 2 neradna dana zbog Prvog maja, ali sada kad sam radni čovjek, svakako cijenim malo opuštanja od posla.
Iako, i ta dva dana koja su se slavila, nisu bila baš 2 dana, spajalo se i natezalo slobodne dane, tako da su prvomajski praznici često, u mojem slučaju, značili da sam s roditeljima išla na more, gradila se vikendica.
Zbivalo se to sve početkom ’80-ih.
gradnja 80ih
Tata je, po principu sam svoj majstor, zasukao rukave i organizirao prvomajsko betoniranje terase ili postavljanje krova, tako da je „ekipa“ imala uvijek unaprijed zakazane radove koji su se najbolje, najbrže i najveselije obavljali baš za Prvi maj.
Iz perspektive djeteta, bilo mi je zanimljivo gledati odrasle kako veselo i svi složno rade, nadvikuju, dobacuju jedni drugima i svi se zajedno vesele prvomajskom roštilju koji je obavezno slijedio na kraju posla.
Uvijek bi se našao neki kavalir koji je mami donio buket crvenih karanfila, tako da je simbolika bila potpuna.
Prvomajski roštilj
Prvomajski roštilj je bio tradicionalan: ćevapi, kobasice, krmići. Predvečer, kad je zacrtani posao bio gotov, tata se hvatao roštilja.
Mama – majstorica za „pacanje“ mesa u raznim marinadama i hrpu razno raznih salata, a tata – majstor od roštilja, obavijen dimom i sav zajapuren od vreline roštilja.
roštilj
roštilj
Dakako, bez graha se nije moglo, pa je tu uvijek bio ili zapečeni grah ili tzv. vojnički grah koji se kuhao u najvećem loncu kojeg je mama imala.
Zatim bi svi sjeli za plastični stol i stolice, i uz čašu ili dvije vina, veselje i smijeh, roštilj i grah bi nestali u tren oka.
I tako cigla po cigla ili crijep po crijep, gradila se vikendica godinama, jer za brže građenje se nije imalo.
Cijenim taj trud i rad uložen tijekom vremena, draga mi je kućica na moru, jer odzvanja sjećanjima na veselije dane, složan rad i vrijeme kad su svi ipak imali posao i radili.
Prvi maj i prvomajski roštilj uvijek ostaju u trajnom sjećanju…
