Ljeto je bilo tako bogato svojim plodovima, crvenima, žutima, zelenima i baka ih je ili kuhala takve svježe ubrane ili spremala u zimnicu kako bi koji dozrijevali.
Nekada se pripremalo puno više pekmeza i džemova, što se smatralo znakom dobrog planiranja i čuvanja zaliha, za razliku od sada, kada nam je svima puno jednostavnije kupiti teglicu „domaćeg“ pekmeza od malina ili jagoda u nekom shopping centru.
Srećom, postoje mali uzgajivači koji još koliko-toliko pripravaljaju po domaći sve ove fine pekmeze.
Baka bi tijekom cijelog ljeta kiselila male zelene krastavce, staklenku po staklenku, onako kako bi dozrijevali.
Po istom principu bi kuhala sok od paradajza, ubirući tamno crvene paradjze u svoju pregaču, nježno ih potapala u kipuću vodu da bi što lakše ogulila kožicu s njih i potom kuhala u crveni sok od kojeg je često kuhala juhu, ili ga dodavala kao dodatak drugim varivima i umacima.
crveni ribizl
Omiljeni žele, kojeg je baka pripremala, bio je onaj od ribizla. Inače nisam ljubiteljica ribizla, ali taj žele je bio tako fin i predivne boje da sam ga jednostavno morala voljeti. Baka bi oprala male crvene grozdiće, odstranila sve peteljke i kratko ih prokuhala. Potom bi ih procjedila i sok ostavila sa strane. U procijeđene ribizle bi dodala šećer i ponovo kuhala, marljivo odstranjujući pjenu. Potom bi taj žele stavljala u male staklenke i zatvarala celofanom namočenim u rum.
Divota od okusa, a i pri pogledu na predivnu, crvenu staklenku.
Kuhanje paradajza, rajčice