Salata od krastavaca na bakin način
Salata od krastavaca je nabolja po bakinom receptu: krastavac očisti, izreži na ploške, posoli i pusti neko vrijeme stajati. Zatim istisni, metni u zdjelu, pospi s paprom, octom, s malo bijelog kosanog luka i po želji crvenoga i prelij uljem.
To je osnovni recept moje bake za odličnu salatu od krastavaca. Ništa posebno, rekla bi većina ljudi.
Pa stvarno, recept i nije ništa posebno, ali miris salate od krastavaca s malo sjeckanog češnjaka mene automatski vraća u djetinjstvo, i to u ljetne praznike koje sam provodila s roditeljima na moru. Taj posebni miris krastavaca na salatu asocira me toliko na more, da i dan danas kada osjetim taj miris, osjećam kao da sam u nekom ljetnom odmaralištu na našem Jadranu, u restoranu, u šumici pored mora i imam 8 godina.
Salata od krastavaca
Moji su roditelji svoje ljetne godišnje odmore, baš kao i većina radnika bivše nam države, provodili uglavnom u sindikalnim odmaralištima duž Jadrana. I svi oni nazaobilazni detalji takvih odmarališta bili su prisutni, kao restoran u šumici sa plastičnim stolovima i stolicama i prigodnim jadranskim plavim i bijelim stolnjacima, zatim velika ljetna terasa na kojoj je svaku večer svirao manje ili više talentirani lokalni bend tzv. VIS (vokalno instrumentalni sastav) morskog naziva poput “Valovi Jadrana” ili “Sinje more”, gdje se plesalo, pjevalo, točilo jeftino crno vino i odlično zabavljalo.
Bilo je tu i kućica za iznajmljivanje sandolina; boćališta na kojima su se uglavnom lokalci pravili važni svojim vrhunskim profesionalnim znanjem u boćanju; zabavnih parkova sa sadržajima prilagođenima za nas djecu, poput ringišpila ili kasnije autića kojima smo se svi sudarali; raznih kioska i štandova na kojima su “kramari” tržili sa svim i svačim, od peraja i ogrlica od školjki do “čeških haljina” i krema za sunčanje.
Sve u svemu, bilo je to šarenilo koje je meni, kao djetetu, bilo zanimljivo i uzbudljivo i jedva sam čekla da konačno krenemo na more.
Dakle, meniji tih sindikalnih, morskih restorana su uglavnom bili bazirani na lokalnim namirnicama, ali uz dodatak “internacionalno” poznatih i priznatih jela, na kojima je moja generacija odrasla.
Tako je uvijek bilo ribe na gradelama, prženih i pohanih lignji, punjenih paprika, širio se miris ćevapa i pljeskavica i naravno, nezaobilazne salate od krastavaca, začinjene morskom, lokalnom kvasinom, čiji je miris bio toliko upečatljiv da se širio cijelom šumicom, stizao do plaža i mene mamio svojom svježinom.
Točilo se crno ili bijelo vino, radili gemišti i bevande, a sve nabavljeno od lokalnog barbe koji je “dilao” vino kao da je imao hektare i hektare vinograda.
Salata od krastavaca tako je, eto, meni prva asocijacij na ljeto, more, bezbrižno djetinjstvo i uživanciju.
Plaža
Domaće vino