Domaći široki rezanci

Domaći široki rezanci

500 g glatkog brašna
3 kom jaja + 1 žutanjak
3-4 žlice mlijeka
1 žlica ulja
prstohvat soli

Prosijte brašno, u njega dodajte cijela jaja i žutanjak, malo soli, mlijeko.
Promiješajte vilicom, a zatim umijesite tijesto. Po potrebi, dok mijesite,  dodajte još brašna i mlijeka.
Nakon što ga zamijesite,  tijesto ostavite da miruje najmanje 30 minuta.
Nakon toga ga podijelite u loptice, i svaku lopticu razvaljajte.
Izrežite oštrim nožem na rezance i pustite malo da se prosuše.

Kuhajte ih u vreloj vodi, nakon sto isplivaju na površinu, kuhajte 1-2 minute.
Ocijedite ih, isplahnite vodom i umiješajte u umake po želji.

Moj brat i ja sjedimo prošli vikend ispod našeg ogromnog drveta u dvorištu, pijuckamo kavicu, uživamo u suncu i pričamo.

Naime, potaknut mojom pričom o pohanoj piletini, prisjeća se i on svojih favorita iz djetinjstva i bakine kuhinje.

E, pa dakle jedan od njegovih favorita bili su domaći, široki rezanci i piletina u saftu. Zvao je on to “moje omiljeno”, pa je baka “njegovo omiljeno” znala često pripremati, jer unuk je ipak unuk i baki nije nikada bilo teško pripremiti bilo koje njegovo omiljeno jelo (da se razumijemo, nije joj bilo teško pripremiti niti bilo koje moje omiljeno jelo).

Sjećam se da je veliki stol postavljen ispred ljetne kuhinje, pokriven bijelim stolnjakom sa žutim jabukama, često bio prekriven dugačkim, širokim rezancima, koji su bilo tako fino izrezani, baš kao da ih je rezao stroj, a ne baka svojom rukom.

Široke rezance je baka uvijek radila svježe, morali su se malo prosušiti na tom stolnjaku, a onda bi ih skuhala u puno vode. Često ih je kuhala i na mlijeku, bila je to omiljena tatina večera.

No, da se vratim bratovom “omiljenom”.

Kuhane široke rezance, baka je primješala u “saft” ili umak od piletine.

Piletina u saftu

Piletina u saftu

Saft je baka radila s većim komadima domaćih pilića, puno peršina, domaćih rajčica i domaćeg vrhnja, tako da je bio bogat, kremast i bratu neodoljiv s rezancima.

Toliko neodoljiv, da bi, kada bi čuo da će za ručak biti “njegovo omiljeno”, svaki put otkazao odlazak na kupanje s dečkima, poslušno čekao doma, vrtio se po kuhinji i oko bake i jedva čekao da rezanci i saft budu gotovi.

Mislim, da je i baka uživala što ima unuka samo za sebe, i zato je uvijek taj saft s rezancima bio bratu najbolji na svijetu!