Jedno od dražih bakinih cvjetova svakako su narcisi.
Svaki put kad ih ugledam u rano proljeće, sjetim se bake i njenog vrta tj. cvjetnjaka.
Cijeli vrt bio je obrubljen grmićima narcisa.
Cvjetnjak ispred kuće odisao je mirisima, što jedne posebne vrste narcisa, što šarenih zumbula.
Baka je imala više vrsta narcisa. Narcisi su bili, a mislim da su i danas popularna lukovičasta biljka u našim krajevima. Nije bilo vrta u kojem nije bilo narcisa.
Zaista se vrlo lako se uzgajaju.
Legenda kaže da je narcisu dodijeljeno ime po grčkom junaku Narcisu koji je bio jako očaran svojom ljepotom da je gledao u svoj odraz na vodi, toliko dugo dok nije umro.
Na tom mjestu izrastao je cvijet kojem su dodjelili njegovo ime.
Narcis
Narcis se lako širi i pritom napravi busen cca 40 cm.
Listovi su mu zeleni, duguljasti, rastu prema gore.
Narastu visine 30-40 cm. Između listova se probijaju cvjetovi, uglavnom žuti ili bijeli.
Lukovice narcisa sadite početkom jeseni, na dubinu od 10-15 cm, na sunčanom mjestu ili u polusjeni.
U proljeće, nakon što biljka ocvate, lišće nemojte šišati, već jednostavno ostavite da se posuši.
Na gredicu s narcisima, možete posaditi i jesenski zvjezdan (Aster).
U rujnu i listopadu, na mjestu predviđenom za narcise (koji su se do tada već osušili), zvjezdani u vrt unose boju.
Razmnožava se dijeljenjem korijena u proljeće. Dekorativna je to biljka koju je najbolje posaditi uz vrtnu ogradu, uz rubove gredica.
Cvjetovi su plavi, ljubičastoplavi, bijeli, a rado ih posjećuju pčele, bumbari i leptiri.
