Bakin vrt i cvjetnjak nerazdvojna su cjelina.
Cvijeće i povrće su se međusobno štitili od nametnika i bolesti.
Paprike, krastavci, luk, jagode, neven, kadifice, buhač, češnjak samo su dio biljaka koje je baka uzgajala u svom eko vrtu.
Rubni dijelovi vrta su bili šareni, isprepleteni bojama bijelim, žutim, ružičastim, plavim, narančastim, crvenim.
Gurali su se tu i izmjenjivali narcisi, zumbuli, potočnice, tulipani i mirišali svojim nedoljivim parfemskim mirisima.
Bez obzira koliko je taj rad u vrtu naporan i težak, baki je, zbog nedoljivih mirisa i proljetnih prizora cvijeća, sigurno bilo lakše raditi.
Da li vam je poznat onaj osjećaj u kasno proljeće, kad posijete nešto, pa svaki čas gledate kada će mali nježni izbojak biljčice proklijati?
Upravo taj osjećaj me vraća u doba proljetnih i rano ljetnih radova u vrtu.
Baka i ja smo zajedničkim snagama birale po mnoštvu malih papirnatih vrećica i papirnih zamotuljaka u kojima je ona čuvala svoje blago – sjeme svega što je uzgajala u vrtu.
Pomno je čuvala te male sjemenke, svaku vrećicu ili zamotuljak je označavala svojim oznakama, pa se tu našlo opisa poput:
- paprike crvene za ajvar, nisu za salatu, ili,
- paradajz – volovsko srce ili svijetlo crveni za salatu,
- krastavci – eva, dobri za kiseljenje…
i tako redom, baš svako sjeme je imalo oznaku.
Sadnja flanaca, presadnica na bačin, starinski način
Sadnja flanaca, presadnica na bakin, starinski način bila je timski rad bake i djeda. Baka je bila dizajner, a djed uglavnom izvoditelj radova.
Postupak sadnji i flanaca izvođen je na sljedeći način:
Od jednog starog prozorskog okvira, djed je baki napravio «gredicu» za uzgajanje flanaca.
Taj prozorski okvir bio je napunjen zemljom crnicom, podijeljen u «table» baš kao u pravom vrtu, gdje je bilo posijano to bakino sjeme, zaliveno i pokriveno staklom.
Stajao je prozorski okvir na suncu, a ja sam svaki dan čekala da male biljčice, flanci provire iz zemlje.
Baka je često govorila da «jedva čeka da svane», značilo je to da jedva čeka dolazak proljeća i boravak na svježem zraku, u vrtu.
Kad je proljeće konačno «svanulo», baka je imala već pripremljene čvrste flance, presadnice, spremne da ih se posadi u svježe obrađenu zemlju. Sadnja flanaca bila je obavljena uvijek po nekoj bakinoj logici i zamisli. Ta logika bakine sadnje flanaca, nikako mi nije bila jasna, sve dok mi nije objasnila o odnosima dobrih i loših susjeda u vrtu.
Tako su se u bakinom vrtu uvijek družili rotkvice i korabice, dok su grašak i grah uvijek bili najdalje udaljeni jedan od drugog.
Bašča ili grunt, kako je ona govorila za vrt, uvijek je bila kao slikarsko platno, pitoreskana u svojoj raznolikosti boja.
Uvijek organizirana i uredna, prošarana gredicama povrća, voća, začinskog bilja i cvijeća.